Rođen sam u Keniji, ne znam koliko mjeseci je prošlo od tada, ali pretpostavljam da je uistinu velik broj. To me, po rođenju, čini Kenijkom, barem sam mislila da je to slučaj dok nisam prvi put vidjela vladu kako zlostavlja i zlostavlja svoje građane, pa čak i ubijala ih. Možda sam pogrešno pročitao ustav, ne mogu tvrditi da sam dobar čitatelj.
Tijekom dva ili više desetljeća kako sam bio stanar ove zemlje, jedine domovine koju poznajem, jedinog doma koji su mi dali moji roditelji, nikad nisam čuo za vladu koja tvrdi da je izabran od strane ljudi, za narod, deportiraju svoje građane.
Možda je moja naivnost zauzela prednost, možda je bolje reći poštovanje ustava i zakona koji reguliraju zemlju. Ne branim ili kritiziram nikoga. Samo treba razmišljati o tome, sad kad je deportacija redoslijed dana u zemlji trećeg svijeta koja je svrstana u najkorumpirane najsiromašnije zemlje na svijetu, možda je deportacija ono što nam svima treba. Dakle, molim vas deportirajte me, ali u zemlju u kojoj:
1. Sudske naredbe se poštuju i poštuju
Vlada se sukobljava sa pravosuđem oko poštivanja sudskih naloga, nitko nije iznad zakona, trebao bi i trebao preći preko toga. U zemlji u kojoj se sudske naredbe provode samo ako favoriziraju vladu, a u protivnom se pravosuđe i njegovi službenici kritiziraju, zlostavljaju i prijete. Ono čemu smo bili svjedoci u zemlji koja tvrdi da poštuje vladavinu zakona, toliko je nepodnošljivo i uskraćeno.
U slučajevima protiv vlade vidjeli smo kako se sudske naredbe tretiraju kao komadi papira. Što se dogodilo s doktrinom o podjeli vlasti, neovisnosti institucija, zakonodavstvo donosi zakone, pravosuđe ih tumači, a izvršna vlast ih provodi. Kad nas je kiša počela udarati?
2. Policijska brutalnost se ne tolerira
Rad policijskih službenika je zaštita građana zemlje, a istovremeno se pridržavaju zakona bez ugrožavanja ljudskih prava ljudi. Izvršna vlast upotrebljava policijske snage kao marionete za podmirivanje rezultata s protivnicima i onima koji se pokušavaju suprotstaviti tome. Policijsko sakaćenje, mučenje, kloniranje, brutanje i ubijanje Kenijaca postalo je današnji red. Ironija je u tome što vlada umjesto da poduzima disciplinske mjere protiv policijskog osoblja koje zaluta, na kraju ih hvali i ohrabruje. Mi smo na milost ljute neukusne policije. Kakva zemlja!
3. Medijske kuće i novinari imaju slobodu
Tijekom vijekova, medijske kuće bile su platforma koja se koristila za informiranje i educiranje ljudi, stoga djeluju kao izvor informacija za neupućene. Sloboda medija nikada nije u potpunosti zaslužena uprkos tome što su se desetljećima borili za nju. Vlada ih je danas zastrašila da prijave samo pitanja koja su joj povoljna. Država koja ne poštuje ulogu medija samo je propala nacija na samrtnoj postelji.
Novinari koji su riskirali da im život pruži priču, bili su mučeni, mučeni i oduzeti su im opremu, kako bi se odvažili od izvještavanja o pričama koje bi mogle ugroziti vjerodostojnost vlade. Onda kako trebamo ostati informirani? Vlada uspijeva, ili trebam reći da uništava zemlju, potičući strah na pripadnicima četvrtog imanja.
4. Sloboda izražavanja postoji
Za vrijeme Moi režima sloboda govora i izražavanja bila je potpuno vokabular, ali kako smo započeli u doba Kibakija vidjeli smo porast ljudskih desničarskih grupa, aktivizam i porast nove generacije blogera, koji su svi odlučili koristiti bilo koji kanal na na raspolaganju za ispuštanje svog glasa. Nešto što je poboljšano izumom društvenih medija. Ali radost je bila kratkotrajna.
Vidjeli smo uhićene blogere, mučile aktiviste, pratili i cenzurirali društvene medije samo s jedinim ciljem pripitomljavanja ovih neustrašivih ljudi koji pokušavaju dati glas bez glasa. Nestali smo i drugi, racije u njihovim kućama. Ostali koji nisu toliko sretni, ubijaju se i njihova tijela odbacuju. Dozvoljeno nam je pisanje pjesama i ljubavnih članaka koje nitko ne voli čitati. Ipak ponosno ostajemo Kenijci.
5. Korupcija je zabranjena
Posljednjih godina uspjeli smo se prebaciti iz korumpirane zemlje u jednu od najkorumpiranijih zemalja. Državna torbica pretvorila se u privatni džep. Ljudi pljačkaju kao da je to besplatna kupovina. Zloupotrebljavaju se i upravljaju javnim resursima, a pritom se ništa ne poduzima. Političari i njihova rodbina maskirani su kao pljačkaši koji svakodnevno vrebaju u sjeni, planirajući od kojeg vladinog ministarstva, odjela ili agencije duboko upasti u ruke. Jer, na kraju dana, imaju zaštitu moćnih političara, nedodirljivi su.
Razgovor o najkorumpiranijim slučajevima koji tek trebaju biti riješeni, poput anglo-leasinga, prijevara o imovini ambasade Tokija, prijevara Nacionalne službe za mlade, zavjera NHIF-a i još mnogo toga, u rasponu od prevare s groblja Langa'ta do skandala s natječajima za prijenosna računala, Standard Skandal s mjerama podmetanja čak i prijevara euroobveznica. Vladini dužnosnici i moćni pojedinci čak i koristeći javna zemljišta da bi posudili sredstva ili ih još gore uzeli. Mi smo samo skandiranje, podmićivanje i prevare.
6. Nije dopušten tribalizam i nepotizam
Ako se nečemu može dogoditi nešto gore, to je tribalizam, prosuđivanje ljudi na osnovu kojeg plemena potječu, stereotipiziranje, glasovanje na temelju plemenskih linija 'sindrom mtu wetu'. Nitko ne želi podsjećati na opće izbore 2007. godine kada je tkanina naše elektroenergetske kuće u Istočnoj i Srednjoj Africi bila rastrgana, a nacija srušena na koljena. Ipak političari, ljudi izabrani da predstavljaju narod, ljudi koji bi trebali biti simboli nacionalnog jedinstva sudjeluju u govorima mržnje, netaknuti.
Izazivajući dobre ljude u zemlji da se okrenu jedni protiv drugih, pleme protiv plemena, susjed protiv susjeda, da ih progone iz svojih domova i ubiju. Izbori u Keniji prešli su od demokratske retorike do plemenskih odobrenja koji izazivaju strah onima koji se neće pridržavati. Rođaci tko je tko u vladi imenovan u javne službe i davao državne pohvale.
7. Prilika za posao je u izobilju
Od nezavisnosti se pjevala pjesma sve dok nije izgubila svoj vid. Svaka nova vlada koja uzima plašt obećavajući da će stvoriti radna mjesta za svoju mladež. Ali umjesto toga, bili smo svjedoci raketiranja neba nezaposlenosti. Ne mogu ni započeti razgovor o diskriminaciji plemena i spola kako bih osigurao posao bez obzira na svoju kvalifikaciju. Zamoljen da ponudi mito kako bi se povezali s slabo plaćenim ulaznim poslom. Diplomanti su političari bili zalagaonice za osiguravanje glasova.
8. Dobrobit državnih službenika od visokog je prioriteta
Do sada, svaki Kenijac dovoljno star da bi mogao pisati svoje ime, vidio je brojne udarce kroz koje prolazi naša država. Vidjeli smo kako učitelji, medicinske sestre, liječnici, predavači štrajkuju jednostavno zato što vlada današnjeg dana nije ispoštovala CBA-ove koje su potpisali. Danima, pa i mjesecima vidjeli smo štrajkove. Državni službenici plaču o groznim radnim uvjetima koji su popraćeni niskim plaćama. Ipak, vođe koje smo izabrali zauzeti su iz dana u dan, povećavajući im plaće, pljačkajući poreznike i praznijući državne blagajne, jer je Kenija i dalje upečatljiva država.
9. Postoje visoki životni standardi
Nalazimo se u zemlji koja je pogođena lošim životnim standardom. Zemlja s nejednakom i lošom raspodjelom dohotka i resursa. Neke su županije i zajednice zaboravljene i tretirane su kao ilegalni imigranti. Vladini službenici čak su ukrali sredstva namijenjena programima za sušu, obrazovanje ili zdravstvo. Vladine agencije koje trebaju osigurati nadzor i regulirati ta područja nalaze se u džepovima kartela.
Bolnice koje nemaju dovoljno osoblja, bez opreme i sredstava ono su što se poreznici plaćaju svakog dana. Ono što obični građanin mora podnijeti zbog lošeg stanovanja i nedostatka temeljnih potreba. Sredstva su namijenjena za nezakonita prisvajanja obrazovanja, a ipak očekujemo da im djeca imaju svjetliju budućnost. Kako?
10. Postoji vlada i za narod
Koliko čeznem za odgovornom vladom koja stoji uz svoj narod. Vlada koja ima za cilj ispuniti svoja obećanja i predizborne obveze. Vlada koja će staviti na stranu frazu „naše je vrijeme da jedemo“ i usredotočiti se na podizanje životnog standarda ljudi s ciljem stvaranja mogućnosti za zaposlenje mladih, boljeg smještaja, dobre zdravstvene zaštite, infrastrukture s kojom se ne mogu računati.
Vlada koja duboko u svom srcu zna da je obrazovanje ključ svjetlije budućnosti, da je svojoj djeci potrebno bolje obrazovanje opremljeno modernim uređajima za učenje. Vlada koja je usredotočena na rast ekonomije i unapređenje dobrobiti svojih ljudi. Vlada koja štiti i osigura prava svojih građana po svaku cijenu. Koliko žudim.
Završne misli
Popis je dugačak, vrlo dug da bi se moglo pisati danima. Ne znam postoji li nešto za čime bi čeznuo u ovoj zemlji. Možda je deportacija jedino što treba dugo čekati, a možda vlada koju svi trebamo pronaći u Kanadi ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Samo me molim vas deportirajte.
Victor Mochere, i ja želim biti deportiran
Ova web stranica je poznata kao šetnja za sve informacije koje su vam potrebne o tome i nisu znali koga pitati. Pogledajte pogled ovdje, a također ćete ga i otkriti.
Samostalno razmišljanje.